25.12.2010.

Srecan Bozic

Svim posjetiteljima mog virtuelnog kutka,kao i mojim dragim blogerima koji danas slave rodjenje Isusa zelim
SRECAN BOZIC !
uz iskrene zelje da ga provedete u krugu onih koje volite onako kako zelite.
Puno zdravlja, srece i ljubavi!

16.12.2010.

Bezimena jela u danima posta

Vrijeme je posta po pravoslavnom kalendaru. Odlucila sam da postim. Odluka nije bila teska i nekako se sama nametnula. Odnedavno sam pocela da postim srijedom i petkom . I to je nekako samo po sebi doslo. Mozda zato sto je do sada moja mama postila, a sada zbog zdravstvenih razloga nije u stanju.
Iako pripadam pravoslavnoj vjeri ponekad imam osjecaj da vjeru dozivljavam kao samo moju licnu, tj. kao neku novu vjeru ciji sam jedini clan upravo ja. Ne volim da idem da u crkvu kad svi idu. Ponekad su ti sveti dani slicniji bogohuljenju nego bogosluzenju. Sto jedan moj prijatelj kaze:”Puna crkva onih sto cim izadju nekoga prevare!” Zaista najvise volim kad sam sama u crkvi. Tada se mogu lijepo osjecati i popricati sama sa sobom i svima ostalima :)). Vjerujem da je Bog uvijek sa nama pa i kad smo na WC solji, tako da crkva ili hram moze biti svaki dio vaseg doma, ma i omiljena klupa u parku ili pored mora moze biti vas hram. Naravno, to je moj osjecaj.

E sad, da ne bi duzila bez potrebe o mojim vjerskim osjecanjima. Ovo je samo mali uvod u par jela koja sam sama sebi spremala za vrijeme posta.
Prvo da krenemo od slanog.
Jedna stara salata u novom ruhu. Moram napomenuti da je ovo prvi put da sam crveni krompir kuvala. Sebi za salatu, a njima dvojici za pire. Nikad sladji kuvani krompir nisam jela. Svi smo se slozili, tako da to nije bila samo moja glad koja je zavijala u neslucenim decibelima.
U zdjelu na dno staviti red tanko sjecenog luka i na njega staviti krompir koji smo skuvali u slanoj vodi (moze biti vruc). Preliti sa malo maslinovog ulja I posuti garlikom :)). Na krompir opet staviti malo luka pa preliti sa majonezom i posloziti komade tune. Na tunu poslagati isjeckane kapare i suseni paradajz. Preliti sa jos malo maslinjaka i posloziti na trake rezanu zelenu salatu. Pustiti da odstoji barem malcice, koliko vam strpljenje dozvoljava.
Ovakva salata je jelo samo za sebe. Ja cak ni hleb nisam jela. Dobro, hajde priznacu da sam na kraju omazala ciniju sa jednim malim okrajkom.


3 kuvana krompira
par listova zelene salate
konzerva tunjevine u komadima(ocijedjene od ulja)
maslinovo ulje
srednja glavica crvene kapule/luka
kasicica kapara
2 susena paradajza
50 ml posnog majoneza (nikako polimark, najbolje vital/kome je dostupan naravno)
prstohvat bijelog luka u prahu


Sljedece jelo je idealno ako vam preostane spageta od prethodnog obroka ili cak od dan ranije kao sto su moji bili u ovom slucaju. Naravno ostali su poklopljeni.
Ovo ispadne na kraju kao neka vege pizza bez dizanog tijesta. Vrlo brzo i ekonomicno, i zaista vise nego zadovoljavajuce.
Ovo je bilo krstenje nove teflonske posude, tako da ovdje nema ni kapi ulja, sto takodje nije nimalo zanemarljivo.


Nego da predjem na recept. Kuvane spagete preliti sa cijelim pakovanjem pasate i cijelom povrsinom izmrviti komade tunjevine. Na tunu posluziti na rebra sjeceni luk. Sve prekriti sa ribanim sirom i posuti origanom. Peci u prethodno zagrijanoj rerni na 200 stepeni otprilike 25 minuta. Par zadnjih minuta ukljuciti ventilator da bi sir poprimio laganu hrskavost. Naravno to je za one koji imaju tu mogucnost, ja sam sa tim prezadovoljna. Posto je ovo jelo slucajno nastalo, napominjem da me je odlusevila lakoca kojom sam ga izvadila iz posude za pecenje. Ma,vidjecete sami :)



pola pakovanja bukati spageta
konzerva tunjevine
pakovanje paradajz pasate sa bijelim lukom by Podravka
srednja glavica crvene kapule/luka
200 g posnog topljenog sira
origano

Uskoro slijedi desert…

13.12.2010.

Mala FBI inspekcija kod mignonne

Lana AKA Mignonne je u moju kuhinju uplovila sa njenim keksima od kikirikija o kojima sam vam vec govorila,tj. pisala. Sada se opet udomacila sa svojim krmenadlama en papillote. Jednostavno,brzo i nadasve cisto, sto u sveopstem manjku vremena nije nimalo zanemarljivo :))).


Ovo pripremim sigurno jednom u 15 dana i svo troje uzivamo u njemu. Ono sto je ovdje bitno naglasiti je da krmenadle zaista ostaju socne pod uvjetom:
1. da je meso svjeze;
2. da je tanko isjeceno;
3. da se nakratko proprzi na tavi kako ne bi ispustilo sve svoje sokove.
Primjenjujuci ove uslove nikada nisam imala problema sa suvim krmenadlama.
Uz ovo njeno jelo kao prilog uvijek imamo neko fino povrce, ovaj put je to bio divan brokoli, a ne rijetko ga napravim sa pireom, krompir salatom.



Zaista divno jelo koje toplo preporucujem!

27.11.2010.

Proljece kad mu vrijeme (ni)je



Necu da kukam kako nemam vremena,opet. Evo dok cekam da mi se neka posna poslastica ispece u rerni, ugrabih da otkuckam par redova. Bebac je kod babe :))).
Ovaj novembar nas je odusevio lijepim danima. Prosle godine je bila tolika kisa koja nije prestajala da su nam se setnje svodile na prodavnice i supermarkete. Ove godine nam ni kisa ne moze nista jer imamo cizmice :)))) pa praktikujemo skakanje po blatnjavim baricama.
Posto radim zaista se trudim da svaki slobodan momenat posvetim njemu jer ni 4 mjeseca otkako sam pocela da radim ne mogu da se oslobodim griznje savjesti sto nedovoljno vremena provodim sa njim.
Nakon jedne duuuuuuge setnje bez kolica, dok je on spavao cvrstim snom, za tili cas sam napravila ovaj hljebic koji sam bookmarkirala jos kad je Gastrodivin blog bio pod FBI istragom.


Nista nisam mjenjala i zaista nam se kucom prosirio divan miris hljeba i prsuta tog ranog predvecerja.



Brzinski se spremi, a jede se odmah jer ko bi tome odolio. Mali okrajak sam pogustala kad sam se vratila sa posla.
Mislim da ne bi bio los ni u kalupima za muffins,probacu.

20.10.2010.

FBI Nada - Zapečene kobasice ("Toad in the hole")

Zašto me privukao baš ovaj recept. Osim jednostavnosti i relativne brzine pripreme (sve što ne iziskuje dugo klečanje pored ručka je brzo ako niste znali :))))) tu je presudan faktor bio osnovni sastojak – kobasica. Pošto moj puž obožava kobasice bilo je sjajno pronaći nešto što bi svi zajedno mogli ručati. Oni koji su htjeli da pročitaju moje blablarije znaju u kakvom smo gastronomskom raskoraku nas dvoje. Tako da je ovdje izbor bio lagan. Srećom.
Kod Nade ima predivnih stvari i kao što neko već reče šteta što je nismo istraživali kad je bilo vrijeme jagoda. Tu ima još jedan recept za rolat sa bananama koji se nadam stići spremiti (iako sam imala 2 mjeseca, shame on me) jer su oblande i rolat od banane poslastičarki top of the pop najdražeg puža. Mene su zainteresovali još i Hrskavi trokutići sa čokoladom, ali nadam se da ću ih u ovom krugu napraviti čim nabavim neke pristojne kore jer u posljednje nailazim na samo smeće.
Da se vratim na „žabicu“.
Recept sam ispratila vjerno jer smatram da je u tome poenta iako mi je moj kum Matt donio na poklon kuvaricu English traditional recipes - a heritage of food & cooking i tamo je recept mrvicu drugačiji, no i to ćemo nekom prilikom isprobati. Kad smo već kod mog kuma i žaba, prilikom njegove posjete dok sam još bila u Beogradu, cijeli grad je bio pod bilbordima bukvalnog prevoda naših poslovica i doskočica na engleski što je njega oduševilo, a i naismijalo. Naime, urbana je legenda (ne mogu potvrditi nisam bila prisutna) da je tadašnji ministar za spoljnu politiku Vuk Drašković prilikom zvanične posjete nekog stangera u želji da mu kaže da je nešto pogrešno shvatio, doslovice mu rekao: „Don’t mix grandmathers and frogs“, tj. da ne mješa babe i žabe. I taj bilbord je bio takođe vidljiv po gradu. Tako da moj Matt sad više ne govori „don’t mix apples and pears“, što bi bio ekvivalent njegovom jeziku već se odomaćio koristeći babe i žabe čak i u svojoj domovini.


Pošto sam zaboravila kupiti baterije za aparat slike je sa mobilnog. I zaista se zbog toga izvinjavam, a kao za klinac memorija full i na njemu pa sam jedva uspjela i ovo stpati u njega. Zato Vam šaljem jednu malu žabu koja viri iz rupe :))).



(Preuzeta slika sa http://www.deepblue.uk.net/site/taxonomy/term/41)

Svi smo bili srećni i zadovoljni! Hvala Nado! Tijesto mi je bilo preprepreukusno, i mislim da ćemo barem jednom mjesečno uživati u "žabici", a sa kobasicama ću još eksperimentisati.

Ovo je moja ulaznica za FBI rukavice koju je osmislila mamajac, a pod istragom je bio blog Just good food.

15.10.2010.

U zlog praseta medeno je srce

Znate već ono staru...nešto bi slatko zamutili, fali vam sastojaka, ponoć već otkucala, pa se zvjer u vama probudila. Eeeeee ovo nije takav recept. Ponoć je otkucala prije sat vremena, a ja odlučila da napravim jedan slatkiš bez jaja, ili kako autorka kaže „hard core posan“(to mi se strašno svidjelo). Da ja ne bi dužila, kad je zlo prase to sve lijepo objasnilo, smutila sam sve na brzaka. I recept sam slijepo ispoštovala.
Sluteći da je takva poslastica prilično medena kao premaz sam stavila džem od divljih borovnica, a na to sam morala malo tamne čokolade (70%) koju sam otopila sa malo putera, pa više nije bilo hard core :))). Ostavila da prenoći.
Jedva sam dočekala da ujutro omastim brke (malo paradoksalno, zar ne?). Nasula šolju hladnog mlijeka i odsjekla jedno parče koje sam namjerno ostavila bez čokolade i jedno, naravno, sa čokoladom.


Super mi je bilo i bez, ali pošto je ona čokolada gorčila divno mi se uklopila sa medenim tijestom/kolačem. I to nije sve, mom pužu se toliko svidjelo da je očas posla smazao pola. Oj radosti!!!

14.10.2010.

Piroške

Ima oko godinu dana da sam počela da pravim piroške po ovom receptu. I zaista su odlične, a da nisam pravila nikakve izmjene. Znači recept sam slijepo ispratila. Vjerovatno ih nikada ne bi ni pravila da nisam htjela pronađem nama (čitaj: mom pužu) jestiv način za iskorištavanje preostalog pire krompira. I neću da pričam o tome kako ne volim da bacam hranu...
Elem, kao što rekoh krajnje jestiv i izdašan način da se iskoristi jučerašnji krompir pire (čitaj: puž prezadovoljan način). E sad, pošto imam naviku da kad bilo koji recept odlučim da pripremim u domaćoj radinosti obavezno pročitam komentare vezane za dotični gore-navedeni. U komentarima za ovaj recept ostalo je neodgovoreno pitanje da li se ove piroške mogu peći u rerni i ono me zaintrigiralo jer zaista se trudim da smanjim unos masti koliko je to moguće, a da ne šteti konačnom proizvodu. A da ne govorim kako može biti odlično za liniju. Zdravlje nebitno.
I odlučim tako ja da napravim pola u rerni, a pola ,u slučaju da bude kakve katastrofe sa rernom, na standardan način, dakle na ulju. I taman moj mali dječak na popodnevnoj dremci,a umalo i ja nisam za njim jer je kiša pljuštala kao iz kabla , kad ono tamo svega ima samo suvog kvasca nema. Tu umalo da odustanem i pridružim se bebcu, kad se sjetih da imam zamrznutog (po zlata-vrijednog-savjetu drage mamajac). Nikada u ovim piroškama nisam upotrebljavala nijedan drugi nego suvi. Sve ostalo je proteklo standardno, osim što sam filu pridodala i manju količinu naribanog edamera.
Od ove količine tijesta uvijek napravim 8 (i slovima - osam) piroški. Četiri sam ubacila na 275 C zagrijanu rernu, a preostale ispržila. Dok sam ove ispržila i ove iz rerne su bile gotove. E sad ima jedna caka. Kad mi se tijesto u rerni učinilo skoro gotovim, podesila sam rernu na ventilaciju te su moje piroške dobile izgled kao da su se pekle u peći na drva (barem to meni tako izgleda, ako se neko ne slaže :))))).



I konačno, presuda. Piroške iz rerne su bile GENIJALNE! Tako lagane da imate osjećaj da možete pojesti 100 komada (mada to ne bi trebalo smatrati vrlinom), za razliku od prženih gdje pojedete dvije i ne možete više (čak ni mi sa premećenim centrom za apetit, glad i sitost). A mom oduševljenju kraja nije bilo kad se predragi puž složio sa mnom, iako kod njega mast ako ne curi tu nešto ne valja.

Sad prije moje verzije piroški prepričaću Vam djelić iz Očajnih domaćica (Desperate Housewives). Bree i Katherine se svađaju oko recepta, tačnije oko toga da je Bree u svojoj objavljenoj kuvarici objavila recept koji je ukrala od Katherine.
K: Ali ti si ukrala moj recept i objavila ga kao svoj!
B: Ne budi silly darling. Recepti su različiti. Ti u svom receptu koristiš običan peršun, a ja onaj francuski kovrđavi.
Ne znam da li ste gledali, ali je meni ovo bila vraški smješno.

Piroške ala Bree

Za tijesto:
500 g brašna
20 g svježeg kvasca
3 kašike ulja
1 kašičica soli
300 g pire krompira
200 ml mlijeka
2 žumanca

Za fil:
200 g šunke, naribane
200 ml kisele pavlake/milerama
100 g tvrdog sira, naribanog

U prosijano brašno dodajte kašičicu soli i kvasac koji ste razmutili u malo mlakog mlijeka. Dobro promešajte. Dodajte žumanca u posudu sa brašnom. Dodajte ulje, pire krompir i preostalo mlijeko. Zamijesite glatko tijesto, pokrite čistom krpom i ostavite da stoji na toplom mjestu oko 60 minuta.
Za fil pomješajte sve sastojke.
Pospite brašnom radnu površinu i premijesite tijesto. Razvite tijesto i isjecite ga na 8 pravougaonika. Nafilujte tijesto po dužini i urolajte ga. Vodite računa da Vam se ivice dobro zalepe da se piroška ne bi raspala ili procurila.
Na pleh stavite Bogom-dani papir za pečenje. Stavite piroške i pecite na najjačoj temperaturi u prethodno zagrijanoj rerni 20-tak minuta. Po mogućnosti poslije 10 minuta podesite rernu na ventilatore i pecite još 10-tak minuta.
Uživajte uz mimumum grižnje savjesti jer osim u tijestu – ovdje nema ulja!!!!!!!

28.09.2010.

Pesto od tunjevine

Zaista mi je više nego žao što nemam više vremena. Hiperaktivni jednogodišnjak i posao mi ostavljaju premalo prostora. Utrčim, vidim da ima svašta novo i smorim se što mi se bookmark folder samo puni, a stomak ne :)))). Nadam se da ću se uspjeti bolje organizovati.
Sve Vas puno pozdravljam i ostavljam receptić za jedan prebrzi ručak koji ja i bebac( koji to više nije) obožavamo.

Za dvije osobe:

1 velika glavica crvenog luka
1 konzerva (185 g) tunjevine u salamuri
1 kašika kapara
200 g paradajza, oljuštenog i isječenog na kockice
maslinovo ulje

200 g tjestenine

Staviti tjesteninu da se kuva u posoljenoj kipućoj vodi sa par kapi ulja.
Dok se tjestenina kuva isjeći luk na režnjeve i prodinstati ga na maslinovom ulju, ne previše neka ostane malo „hrskav“. Dodati ocjeđenu tunjevinu i malo promješati. Zatim dodati paradajz i sve dinstati par minuta. Umješati grubo nasjeckane kapare. Sve je gotovo dok se tjestenina skuva.
Ne treba soliti jer su kapari dovoljno slani.

Ocjeđenu tjesteninu preliti sa sosom i brzo poslužiti da dijete ne čeka još i slikavanje :)))



Pogled sam govori koliko je dobro :))))

11.07.2010.

Vrijeme nagrada!

Stigla mi je prva nagrada. I to od Mihaele. Zaista sam se jako obradovala jer iako je ovo hobi, ponekad mi se čini da je više od toga. Nekako mi riječ hobi zvuči siromašno. Kad vidim kako sve ove dame, a i poneki gospodin, vrijedno rade, to nije hobi, to je jedna velika ljubav. Zato sam uistinu srećna i počastvovana. I kako to obično biva, gdje su mi riječi kad su najpotrebnije?


Pravila za One Lovely Blog Nagrada:
- Dodajte logotip na svoj blog.
- Uz logotip stavite link na osobu (blog) koja vam je nagradu dodelila.
- Imenujte i dodelite nagradu sedam drugih blogova.
- Ostavite poruke o nagradi na nominovanim blogovima.


Dodjeljujem ih sljedećim blogovima:
Cooketa
eno-gastro-mama
Gastro fusion
Iz moje kuhinjice
Laka kuharica
Stočiću postavi se
Voće i povrće

09.07.2010.

Carrot-zucchini sweet quick bread



U igricama koje pratim je u toku ljetnji raspust i vrijeme za popravne. Za prvi popravni sam odlučila da spremim nešto sa tikvicama, što je bila tema koju nam je postavila profesorica Dajana u okviru junskog zadatka “Ajme koliko nas je”.
Početkom juna sam u folder smjestila par recepata, ali nisam stigla da ih napravim sve do sada. Srećom, nije mi prošlo vrijeme tikvica, te još uvijek na pijaci mogu da nađem divnih primjeraka mekane kore (znak da su svježe ubrane).


Kod mame smo ih uglavnom jeli kuvane (u raznim satarašima ili samo sa krompirom na salatu), pohovane ili grilovane. Sada sam pronašla još jedan način na koji ću ih spremati. Ovaj put u slatkoj varijanti.

Potrebno je:

210 g brašna
70 g integralnog brašna
1¼ kašičica sode bikarbone
1 kašičica praška za pecivo
1 kašičica cimeta
½ kašičice soli
¼ kašičice muskantnog oraščića
200 g šećera
185 ml ulja
3 veća jaja
1 burbon vanilin šećer
250 g rendane šargarepe, ocjeđene
300 g rendanih tikvica, ocjeđene
50 g ugrubo sječenih pečenih lješnika

Uključiti rernu na 180°C. Četvrtastu modlu za hleb (loaf pan) obložiti papirom za pečenje ili nekom drugom Vama uspješnom metodom.
U jednoj posudi pomješati obje vrste brašna, sodu bikarbonu, prašak za pecivo, cimet, so, muskatni oraščić.


U drugoj, većoj posudi jaja, šećer, ulje i vanilin šećer umutiti mikserom dok se fino ne sjedini. Dodati šargarepu i tikvice i umješati drvenom kašikom (varjačom). Sada umješati sadržaj posude sa brašnima i lješnike i sve dobro sjediniti.
Smjesu usuti u modlu i peći oko 60 minuta ili dok čačkalica ne izađe suva. Kad izvadite iz rerne ostavite u modli 10-tak minuta da se prohladi. Izvadite i odlijepite papir za pečenje (nemojte jesti sa papirom :))))). Ostavite da se dobro ohladi i uživajte. Samo da napomenem, onima koji znaju, da mi se čini da konačno imam normalnu rernu :) sudeći prema nekim dosadašnjim eksperimentima u novoj kuhinji :)

Obzirom da je meni ostalo prilično smjese, a imam, po mom mišljenju standardnu modlu, od ostatka sam napravila mafine( po načinu pripreme(suvi/mokri sastojci odvojeno) sam smislila da bi to mogla biti sjajna ideja za iskoristiti preostalu smjesu,a da ne pravim baš dva slatka hleba (ako se ovo hlebom može nazvati)).
Rezultat je divan sočan kolač i mafini. Čak ih je i puž pojeo par komada (naravno nije ni znao koji su sastojci). Sigurno ću opet praviti, a sutra nosim na test kod mame.


U originalnom receptu stoji da Vam je potrebno 260 g šećera i ja sam tako napravila, ali ću sljedeći put svakako smanjiti na 200 g kao što sam u ovoj svojoj verziji i napisala. Mislim da ne bi bilo loše zamjeniti sa smeđim ili probati sa pola-pola. Kad isprobam javiću.
Takođe, preporučuje se glazura.

70 g šećera u prahu
1½ kašika soka od naranče
1¼ kašičica naribane narančine kore

Sve sastojke zajedno smiksati i, ako je potrebno, malo razrijediti glazuru, dodati još koju kašičicu soka. Glazurom preliti ohlađen kolač ili mafine iz dva puta. Prvu polovinu nanijeti, ostaviti par minuta pa ponovo preliti ostatkom.

Ja glazuru nisam stavljala jer mislim da bi mi bilo preslatko, ali sljedeći put, kad budem smanjila šećer, isprobaću sa njom.

Originalni recept

06.07.2010.

Američka piletina


Htjela sam da napravim nešto za ručak što bi se i mom pužu moglo svidjeti pa sam kod Aliki sam naišla na ovaj recept. Obzirom da sam imala samo pileći file, znala sam (zbog probirljivog puža) da je moram marinirati kako bi njemu bila što mekša. Što se mene tiče, file volim na gril tavu i malo začina i to mi je super. Elem, treba i pužu dati malo oduška.

Evo kako sam ja to napravila.

3 pileća file(bijelo meso)
100 g korn flejksa (con flakes)
2 jaja
Brašno

Svaki file sam prepolovila (jer su bili deblji) i marinirala preko noći ovom marinadom u koju sam dodala i kašiku meda jer sam to pročitala kod Lake kuharice (koja savjetuje med za mekoću mesa i zaista je bilo meko kao duša). Samljela sam korn flejks na krupno (da ne bude prah). Aliki predlaže da se u brašno stavi malo slatke paprike, ali obzirom na sastav moje marinade smatrala sam da to nije potrebno. Kad sam meso izvadila iz marinade uvaljala sam ga u brašno, pa jaja i na kraju korn flejks.


Ispržila na vrelom ulju dok se lijepo ne zarumeni, pa ubacila u zagrijanu rernu na 200˚C jedno 10-tak minuta.


E sad, iako su fileti bili tanki, a u rerni se pekao krompir za puža, ipak sam ih nakratko ubacila, čisto radi sigurnosti (da pužu slučajno ne bude živo pile za ručak). Već napomenuti pečeni krompir sam zalila marinadom tako da sam i nju lijepo do kraja iskoristila.
Meso je ispalo SAVRŠENO, ali me korica od kornflejksa nije nešto oduševila. Jeste bila hrskava, ali nekako neslana (pritom da naglasim da ne jedem slano!).O puževom komentaru nećemo, ali krompir je bio za prste polizat’! Međutim, mislim da bi ovakav jedan komad bio super sa blue cheese dresingom kog pravim i da bi se mogao napraviti odličan american style sendvič (neka lepinja/zemička, list zelene salate, paradajz, neki dresing ili majoneza sa maslinovim uljem i sl.) U toj kombinaciji hrskava korica ne bi bila tako neslana, a dobili bi fini hrskavi sendvič.

02.07.2010.

Salata sa kikirikijem



100 g kikirikija
200 g milerama
200 g šunke
100 g rezanih mariniranih šampinjona
30 g susama


Kikiriki samljeti, ali paziti da se ne pretvori u pastu, već da bude „chunky“. Šunku naribati. Šampinjone oprati, ocijediti pa propžiti bez ikakvog ulja u teflonskoj tavi i ostaviti da se ohlade. Susam propžiti.
Zbog slanog kikirikija i šunke nema potrebe soliti.
Sve sastojke sjediniti i ostaviti par sati u frižideru, pa se baciti na konzumaciju.

Ja sam ovu salatu napravila od sastojaka koje sam imala pri ruci. Mislim da su varijacije na temu veoma raznolike, pogoduju mašti i stanju vašeg frižidera. Mislim da bi se od ove smjese mogle napraviti super slane kuglice uz dodatak nekog (polu)tvrdog sira.

01.07.2010.

Novi početak, naboj pozitivne energije i naravno SUPA

Kooooooonačno smo se preselili. Oni koji su prošli, prolazili i prolaze kroz to znaju šta je selidba. Uvijek mislim kako nemam puno stvari, kad ono... :) Jedina razlika je ta što je ovo bila prva selidba otkako je bebac u našim životima. Srećom, najbolji i najpouzdaniji baka-deda servis (u mom slučaju dedu ne smijemo nikako zanemariti) je odradio najvažniji dio - čuvao bebca. Sve u svemu, JAKO smo zadovoljni novim stanom. Kad se preselim (ovo mi je n-ta selidba)uvijek imam osjećaj nekog novog početka, novog naleta pozitivne energije. Kako i ne bi kad imam ovako divnu kuhinju. :)




Tako da danas na ovoj vrućini uopšte mi ne pada teško kuvati. Nije da nismo jeli proteklih mjesec dana, ali to je sve bilo na brzinu, ono što kažu "s'nogu". Zato ništa bolje od supice domaćice.
Pužev rođak i njegova divna žena uzgajaju pilad tako da mi uvijek imamo domaće koke. Kad dođe vrijeme da idu u raj za koke, ona to meni sve lijepo spremi i svaku koku očisti i prepolovi. Sada sam već maher za tranžiranje, tako da od pola pileta imamo tri ručka :). Batak ide pužu, belo meso ide meni i bebcu, a krilce i sve ostalo (šija, kosti...)ide u supicu.
Dakle za ovu supicu na moj način Vam je potrebno:

krilce, šija i polovina kostura pileta
3-4 šargarepe
1 luk (crveni/crni)
korjen celera
10-tak zrna bibera
3-4 čena bijelog luka
tjestenina za supu
so
suva mješavina povrća

Piletinu operete i smjestite u lonac u kome kuvate supu i sipajte vodu.
Na plotni(kolu,ringli) popečete luk, koji ste oljuštili i presjekli na pola, onako skoro da zagori. Obzirom da u novom stanu imam ravnu ploču nije mi padalo napamet da luk stavljam na plotnu koju sam tek očistila, a i ne znam kako bi se sve to ponašalo, te sam luk popekla u tavi i ubacila u lonac.
Dodajte opranu i očišćenu šargarepu i oguljeni korjen celera (naravno ne cijeli, nego otprilike pola, zavisno od veličine). Ubacite zrna bibera, očišćena čena bijelog luka.

Stavite na laganu vatru :) i zaboravite bar jedno sat vremena. Neka uvijek ima vode da prekrije sve i još prst više jer će voda pri kuvanju naravno isparavati.



Potrudite se da dodajete toplu vodu, ne znam zašto , ali mama je tako rekla :).
Poslije otprilike 2 sata, kada vidite da se kožica sa krilca raspada, supa je gotova. Procijedite je, vratite na plotnu, kad baci ključ dodajte tjesteninu i začinite. Poklopite, ugasite šporet i ostavite supu. Na kraju dodajte šargarepu i komadiće mesa.
Uživajte i što bi Doroti rekla: "There is no place like home!", a za mene je to baš ova supa.

Hvala svima koju su svraćali dok sam bila opravdano odsutna. I jedno izvinjenje što sam propustila sve krugove ovomjesečnih igrica koje su mi zaista bile inspirativne, ali se nadam da ću za vrijeme ljetnjeg raspusta "odraditi" popravni :)

04.06.2010.

Mojoj mami

Draga mama,

SREĆAN TI ROĐENDAN!!

za još puno,puno provedenih godina u "stakleniku" sa orhidejama i Che-om...



Za još puno,puno godina dječije ljubavi koju nam daješ...



I za sve ostalo što ćemo ti danas uživo reći!!!

Evo ti jedna pjesmica

Po kakvim oštrim prođoh stazama,
po kakvoj tuzi vlažnih humova,
u zanosima, u ekstazama ?

Ja pamtim prašni očaj drumova
i vrtoglavih cesta ludilo,
i usred vira ponoć umova

I lutanje je već utrudilo
krvave noge i žulj brzih stopala.
Nostalgiju je tek probudilo,

i gora me je želja spopala:
za nekim rujnim Barcelonama,
za kojim pandža grud je kopala,

za maslinama našim, za Salonama,
večernjim zlatom blagih Zdravomarija,
za blagom mira, sjetom i madonama,

i čistim srebrom naših rodnih arija.



Al preko magle ranih stanica,
i žuta dima u kavanama,
ko obećana neka danica,

i melem duge našim ranama,
zjene se krijese neke ljubavi
sa nepoznatim svojim manama,

sa svojim cvijetom plavim, ubavim,
sa svojim bolom punim mirisa
(da bude lijekom kužnih, gubavih).

Predivne boje šarnog irisa,
vi arabeske moje dragane,
prepune vi ste miomirisa,

i neke tajne, mile, lagane.
U vašim nježnim polusjenama
ja čitam mliječne slovke slagane:

Blagoslovljena među ženama.


Tin Ujevic

02.06.2010.

Maslinkine korpice sa spanaćem



Pošto je vrijeme spanaća, a dugo sam već mjerkala ovu deliciju bilo je vrijeme da je isprobam. Trudila sam se slijepo ispratiti recept. Prvo, nisam bila sigurna, iako lijepo piše da ide 400 g svježeg spanaća, da li je to očišćeni ili neočišćeni, tako da je kod mene 400 g očišćenog(bez peteljki, zemlje crmnice, puževa,itd. :))))) Skontala sam da sam tu sigurno pogriješila kad sam vidjela da mi je tijesto Šrek zeleno :). Naravno, nisam mu sigurno ni 100% istisnula dušu (čitati: vodu) pa mi je tijesto zahtjevalo više brašna (srećom da sam ga imala dovoljno:)). Ponovo sam upotrebila famozno italijansko TIP 00, kojim sam prezadovoljna kad su tijesta u pitanju.



Naravno, pošto sam tokom dana pravila tijesto i bebac se probudio odustala sam od pravljenja poklopaca za ove korpice. Neke sam namjerno zatvorila, a neke ostavila otvorenim jer sam htjela da vidim kako će se tijesto ponašati tokom pečenja. Ništa nije iscurilo!



Zbog dodavanja brašna ispalo mi je više tijesta te sam poslušala Maslinku i napravila par štapića, a tijesta mi je ostalo dovoljno za jedan divni hljebčić. Tijesto sam kao rolat zamotalo pošto sam ga napunila dimljenim tvrdim domaćim sirom sa Grahova, koji često koristim umjesto parmezana. Ovo me super oduševilo i sigurno ću opet praviti u ovoj formi.Ispao je mekan hrskave korice sa otopljenim sirom u sredini.



Štapiće je pojeo bebac. Da li zbog hrskave korice(idealne za češkanje zuba :))), boje samog štapića, ili ukusa (jer on jako voli blitvu, spanać) i on je bio oduševljen ovim štapićima pa ih je cijeli dan vukao po kući držeći ih čvrsto u ruci, a morali smo ih nositi i u šetnju :). Važno je napomenuti da je i puž uživao iako je veliki protivnik spanaća (bez opravdanog razloga , naravno). A kad su moji momci zadovoljni ja sam PREZADOVOLJNA!!!

Dakle, ako Vam ostane malo spanaća, preporučujem Vam da isprobate ove korpice. Zdrave, priprema je laka, a efektne, te se mogu odlično iskoristiti za neke snack partije sa vama dragim ljudima.

21.05.2010.

Paganini torta



Ova tortu moja mama uvijek traži da napravim kad zajedno pripremamo neke ručkove ili večere.I puž je obožava :). Prvi put sam je napravila kad je bebac imao mjesec dana i evo za godinu dana sam je pravila 4-5 puta. Predivno izvođenje na Cafe Chocolada blogu me je natjeralo da je napravim, mada je meni dovoljno reći samo lješnici i tu sam :)

Evo i recepta:

Kora
10 bjelanca
280 g . šećera
280 g prženih mljevenih lješnika
2 ravne kašike kakaa
mlijeko za natapanje

1. fil
6 žumanaca
1 jaje
150 g šećera
50 g čokolade
250 g puter a

2. fil
4 žumanaca
2 pudinga od vanilije
5 ravnih kašika šećera
1 vanilin šečer
0.7 l mlijeka
0.5 l tečnog šlaga

Bjelanca izmutiti u čvrsti snijeg, pa dodati šećer, pržene mljevene lješnike, kakao i sve lagano izmješati dok se ne dobije kompaktna smjesa. Pecite u okruglom plehu (spring form) (koju ste prethodno namazali puterom i posuli brašnom ili na papiru za pečenje) na 180 C. Kada se ohladi, natopiti mlakim mlijekom.

Žumanaca, jaje, šećer dobro izmiksajte, onda dodajte čokoladu i zajedno kuvajte na pari. Kada se fil prohladi dodajte puter u tankim listićima i miksajte dok se masa ne ujednači. Ostavite u frižideru.

Žumanaca, puding i šećer umješajte zajedno sa polovinom mlijeka. Ostatak mlijeka stavite da se kuva i prije nego što proključa uspite smjesu i neprestalnom mješajte dok se ne zgusne. Ostavite da se dobro ohladi. Kada se fil ohladi, dodati pola litre izrađenog tekućeg šlaga. Kratko izmiksati, ostaviti da opet „odmori“ u frižideru, pa opet kasnije miksati sve dok se masa lijepo ne ujednači.

Slagati tijesto-tamni fil-svijetli fil.
Na kraju posuti tortu sa prženim mljevenim lješnicima.

Toplo Vam je preporučujem da probate!!!

Inače ovaj recept se kao kolač može naći i na Coolinarci.

14.05.2010.

Kad je na vrbi rodilo grožđe ili krem čorba od šargarepe



Ljudi moji, ma da li je to moguće???!!!!
Oni koji su imali prilike, volje, želje da isprate moje postove upoznati su da moj puž baš i ne obožava povrće. Obzirom da bebac oooooooooobožava povrće trudim se koliko je god moguće da mu spremam ono što znam ko, kako i kad ga je posadio (ili se bar u tome uspješno zavaravam).
Elem, jedna divna gospođa iz Trebinja nas snabdjeva šargarepom koju koristimo uglavnom za sveže cijeđeni sok. Kako se bliži subota i odlazak na pijacu, a preteklo nam je ove povrćke odlučila sam da po prvi put napravim krem čorbu od šargarepe. Obzirom da sam od bundeve pravila krem čorbu, koju ja i bebac obožavamo, na sličan način sam i ovu pripremila.

Dakle, potrebno vam je:

pola glavice crvene kapule
2 velike šargarepe (220g)
1 mali krompir
550 ml pilećeg bujona
prstohvat peršuna
malo naribanog muskatnog oraščića
1 velika puna kašika kisele pavlake
2 kašike maslinovog ulja

Luk, sitno sječen, prodinstati na maslinovom ulju. Šargarepu koju ste isjekli na kolutiće i krompir isječen na kockice dodajte luku i dinstajte kratko i malo podlijte sa bujonom.Pustite par minuta da se tako dinsta pa uspite preostali bujon. Kuvajte oko 40' na laganoj vatri, poklopljeno. Kad šargarepa i krompir omekšaju, skinite za vatre, dodajte peršun i umutite štapnim mikserom.Dodajte pavlaku i još malo izmiksajte da se bolje sjedini. Na kraju dodajte svježe naribanim muskatni oraščić.

Ovakva čorbica je prilično gusta, ali mi tako volimo, ako to sa vama nije slučaj dodajte još malo bujona. Od ove količine dobijete 2 i po tanjira, tačnije 2 za odrasle osobe i jedan za bebu.
Primjetićete da nema ni soli ni bibera jer sam već imala bujona od domaće koke koji je začinjen tako da ništa tu nisam dodavala. Ukoliko nemate, sigurna sam da možete bujon zamjeniti sa pola kocke povrtne kocke koju spremite sa pola litre vode.

Bebac je svoje radosno pojeo, kao i ja.



Ostao je još jedan tanjir. Kad je puž stigao poslije raporta šta i kako je bebac proveo dan, ja mu ponudim da proba malo čorbe, ali mu prije toga nisam rekla od čega je. Čulo se samo dugo:"Mmmmmmmmmm!" Da li Vam uopšte trebam opisati svoju sreću??? I istovremeno potvrdu Marfijevog zakona da baš ima samo jedan preostali tanjir čorbe, a puž bi htjeo još?



I tako, danas je kod nas bio dan kad je na vrbi rodila šargarepa...

11.05.2010.

Polpete na način sandre5

Evo jedan u nizu "brzih, a svi siti i zadovoljni" ručkova. Recept je sa Coolinarke od članice sandra5. Po meni recept je sjajan, ne iziskuje puno vremena i može se spremiti na zdrav način jer se ne prži u ulju već se peče u rerni. I sve sastojke uvijek imate u kuhinji. A prilozi uz ovo su mnogobrojno raznoliki :).
Moje izmjene su sljedeće:
1. uglavnom koristim mljevenu junetinu ili mljevenu mješavinu junetine i svinjetine;
2. pošto ne konzumiramo Zdenku i slične trokutiće, koristim bilo koji tvrdi/polutvrdi sir koji se fino topi.
I to je to.
Uglavnom spremim to negdje oko podne, prekrijem plastičnom folijom i držim u frižideru 2-3 sata kad obično spremam ručak. Pleh ne uljim, nego stavim papir za pečenje.
Ono što se meni ovdje najviše sviđa je to što mi mljeveno meso bude fino rastresito, a ne kao sredina hleba koja se nosi na ribanje/pecanje.

09.05.2010.

Pesto kringel

Nedavno sam pravila Kringel prema receptu od mamajac, ali u svojoj izvedbi sa mojim „najomiljenijim“ pestom. Davno još sam usnimila ovaj hlebić, ali pošto nisam vična pravljenju tijesta, a u receptu se još potražuje mlijeko u prahu, nešto me tu malo isprepadalo(neuspjeh, naravno). Tehnika motanja u oba recepta je veoma slična, da ne kažem ista, pa sam se odlučila za kringel. Pošto sam već par puta pravila tijesta po Majinom receptu i nisam imala nikakvih problema, odlučila sam probati i ovo.
I u ovom receptu sam koristila italijansko brašno tip 00 (koje sam počela lagano da lagerujem i stavljam i gdje treba i gdje ne treba) koje mi se pokazalo genijalno. Recept za tijesto sam slijepo slijedila i nije bilo nikakvih problema.





Na kraju sam dobila ovu ljepotu.



Napomenuću da sam recept za tijesto prepolovila jer jedino ja u kući jedem pesto od nas troje.
Ja sam ovim tijestom prezadovoljna jer je tako bilo hrskavo spolja, a mekano unutra i uprkos neposlušnoj rerni zadovoljna sam kako se ispeklo.

04.05.2010.

Jednoj gospođi

Poštovana,

zaista ne znam šta Vas je na mojim stranicama toliko zaprepastilo da ste našli za shodno da mog tatu uznemiravate bez potrebe. Ako se već smatrate takvim prijateljem porodice i želite da mu ukažete na nedolično ponašanje njegove kćerke, mogli ste meni da ostavite komentar ili pošaljete e-mail, pa čak i anonimno, i da Vam ja neke stvari pojasnim.
Priča i naslov "Gastronomsko paradoksalni okimoron" ni u kom slučaju ne vrijeđa moga supruga. Doduše nisam sigurna da li Vi ovdje neke pojmove uopšte razlučujete? Kada već umijete da koristite internet onda "proguglajte" svaki termin posebno, pa ponovo pročitajte tekst, jer ste vi sigurno pomislili da ja ljubav mog života i predivnog tatu mog djeteta nazivam "moronom". Ne znam inače šta drugo bi se tu moglo smatrati za neprimjerno. Zaista ne vidim ništa loše u tome što sam opisala svoju želju da obradujem svog muža jednim jelom kao i razočaranje kad mu se nije svidjelo.Možda se to Vama nikad nije desilo? Čestitam onda!
Što se tiče postavljanja fotografija MOGA djeteta na MOM blogu, to je samo MOJA stvar i zaista ne smatram da su neprimjerene. A fotografije moje mame i moga brata, također ne smatram uvredljivima, kao ni priču koja je prati, na što se također skrenuli pažnju.
Sreća je da su moji roditelji divni i savremeni ljudi te smo se na kraju svemu nasmijali.
Vi i dalje uživajte vireći u ovaj divni svijet svih onih koji dijele svoju ljubav prema hrani, porodici i životu.

21.04.2010.

Lažna Torta della Nonna

Dugo (oko 2 godine) već mjerkam ovu tortu i konačno sam je napravila, ali bez pinjola jer ih nemam. Zato je lažna. I spremam se 2 godine i još ne nađoh pinjole, šmrc :(. Osjećam se kao u onom vicu:
Preko 7 gora i 7 mora i 7 pustinja i 7 planina i 7 provalija i 7 brda i 7 šuma i
7 ravnica i 7 pašnjaka i 7 rijeka zivio jedan zmaj.
Probudi se jedno jutro i reče:
-A u pičku materinu,gdje i ja živim.
U mojoj nedođiji sam nedavno naišla na fino italijansko brašno tipa 00 i to je bio glavni katalizator ovog mog današnjeg poduhvata.

Ovu divotu sam vidjela na Café Chocolada istovremeno kad sam vidjela i Paganini tortu koja me je raspametila kao i moju bližu i dalju okolinu. Kako sam Paganinija dosljedno ispratila i (po meni) bez mane ga napravila, odlučila sam da to bude i sa ovom poslasticom, i bez mane i dosljedno : ). Naravno želje su jedno, a mogućnosti drugo. Sa filom nisam imala nikakvih problema. Na vruće lizanje :)) bio je SAVRŠEN!!! Tijesto sam umutila bez ikakve muke negdje oko 17 h. Znala sam da ću ga razvaljati tek, kako bi moja mama rekla, "kad svi čavli poč'nu", tj. kad bebac ode na zasluženi odmor, dakle oko 21h. Unaprijed uzbuđena vadim tijesto da ga razvaljam, a ono malo mekše od dijamanta, dakle pretvrdo. Ajde, srećom mrvi se, pa sam ga utapkala u kalup. Od ostatka tijesta sam napravila mala sunca jer je to ipak "slice of Tuscan sun" i mrvice koje sam svuda rasula :). Ako neko ima ikakvu ideju zašto se to dogodilo zamolila bi da mi se objasni!



Ne znam samo zašto uopšte gledam koliko se sati ili minuta nešto peče kad moja (tačnije rečeno od moje gazdarice) samovoljna rerna neće to ni da čuje. Čujem ja opojan miris tijesta prerano, već poslije 20' i zaletim se (a taman sjela jer sam porasklanjala sudove), kad imam šta da vidim - rubovi se već lijepo zapekli. Naravno, zatim malo podignem žicu od rerne i poput profesora Baltazara počnem šetati po kuhinji. Ubrzo i prebrzo je bilo gotovo. Evo je hladi se na prozoru i čeka puža da je načnemo.



Prenosim vam recept preveden sa engleskog:

Tijesto:
300 g glatkog brašna tip 00
½ kesice(8 g) praška za pecivo
120 g putera
170 g šećera
1 jaje
1 žumance
prstohvat soli
naribana korica limuna

Fil:
0.75 l mlijeka 3,5-3,8%
200 g šećera
8 žumanaca
50 g glatkog brašna
1 paket vanilin šećera (14g) ili 1 štapić vanile
1-2 kašike gustina
naribana korica od pola limuna

Prvo pravimo fil. Stavimo mlijeko, koricu limuna i vanilin šečer/štapić vanile do tačke ključanja. U međuvremenu, pjenušavo umutite žumanca i šećer, a zatim dodajte brašno. Fil treba biti veoma gust,ako vam to ne pođe za rukom dodajte kašiku gustina.
Umješajte žumanca sa provrelim mlijekom, smanjite temperaturu i miksajte oko 10’ pazeći da ne bude grudvica. Ostavite da se ohladi i onda ga stavite malo u frižider.
Prosijte zajedno brašno i prašak za pecivo i dodajte im omekšali puter, koricu limuna, jaje, žumance, šećer i so. Oformite tijesto, napravite loptu od njega i ostavite u frižideru najmanje 60’.
Razvaljajte 2/3 tijesta i smjestite u pleh za pečenje koji ste obložili masnim papirom. Uspite fil. Od ostatka tijesta ili napravite neke zvjezdice i poslažite ih preko fila ili jednostavno samo ostatkom prekrijte fil. Pospite pinjolima i pecite 40’ na 180 C. Kada se skroz ohladi pospite šećerom u prahu.

17.04.2010.

Gorgonzola & Hazelnut Shortbread

100 g gorgonzole, na sobnoj temperaturi
35 g ABC krem sira, na sobnoj temperaturi
115 g putera, na sobnoj temperaturi
110 g brašna
55 g gustina
1/2 kašičice soli
1/4 kašičice mljevenog bibera
80 g mljevenog pečenih lješnika

U food processor-u sameljite gorgonzolu,krem sir i puter dok ne dobijete kremastu masu.



Pomješajte brašno, gustin, lješnike, so i biber u zasebnoj posudi i sve dodajte u procesor i miksajte sve dok ne dobijete ujednačenu masu. Masu zatim preučite na plastičnu foliju, umotajte i ostavite u frižideru najmanje jedan sat (ja sam pustila da prespava, tj. prenoći).



Ako imate onaj trapezoidni kalup možete ga obložiti plastičnom folijom i masu utisnuti u njega tako smjestiti u frižider. Kad odlučite da ga ispečete, a to možete već poslije sat vremena, prvo uključite rernu na 150 C. Pleh za pečenje obložite masnim papirom (ne znam kako smo prije uopšte funcionisali bez ovoga). Na njega poslažite komade ovog tijesta koje ste isjekli na otprilike 1 cm. Odmah pecite oko 15 minuta (zavisno od rerne) dok se lagano ne zarumene.



Obzirom da sam ovaj recept našla na http://whatscookingamerica.net/Appetizers/BlueCheeseShortbread.htm malo sam se pomučila dok sam mjere dobro kovertovala, jer uistinu ne može jedna šolja (cup) olova biti iste gramaže kao jedna šolja perja . Dok sam ovo skapirala u smeću je završio priličan broj nejestivih obroka, izostaviću smajlija. Naravno, ovaj recept sam malčice modifikovala.
Autor kaže da se ovi šortbredovi mogu pripremiti i tri dana unaprijed i da se u tom slučaju čuvaju u vakumiziranim posudama na sobnoj temperaturi. Kod mene toliko ne mogu da požive!



Ovo je moja ulaznica za igru Ajme, koliko nas je! koju je prokrenula Monsoon, a domaćica nam je Jasenka sa temom orašasti plodovi i sjemenke.

Sad ko ima volje i želje neka pročita ponešto zanimljivo o mojoj omilljenoj “ludici” ( čitajte po engleski :) da vas cijeli svijet razumije – NUT) koja je u anglosaksonskom području poznata i pod nazivom filbert jer berba lješnika (u avgustu) počinje na dan svetog Filberta (Saint Filbert).
Prema rukopisu koji je pronađen u Kini, a datira iz 2838 p.n.e., lješnik se nalazi među pet svetih namirnica koje je Bog podario ljudima.
Mada ne vjerujem da je zbog toga prije 1800 godina grčki doktor Dioscorides je mislio da je pronašao lijek protiv ćelavosti koristeći ljuske pečenih lješnika.(Zamišljam Grke u bijelim odorama kako po Partenonu šetaju sa utrljanim lješnikom po glavi :))) Takođe mješavinom lješnika i bibera je liječio prehladu, a protiv kašlja je koristio med i mljevene lješnike. Ako ništa drugo, barem je ova slatka smjesa odvlačila pažnju od kašlja drugim čulima. Kad vidim koliko je on volio lješnike pomislim da možda ja nisam njegova reinkarnacija :)). Međutim nije samo on vjerovao u ljekovita svojstva lješnika. Pasta od mljevenih lješnika i smokava služila je kao analgetik u slučaju uboda škorpije, a prokuvani listovi drva lješnika su korišteni za pročišćavanje krvi (vjerovatno im je manjkalo pijavica :))). Takođe, sagorjeno drvo bi se istuklo u prah i konzumiralo protiv stomačnih tegoba.
Osim kao lijek, Rimljani su palili grane liješnika na vjenčanjima vjerujući da će tako mladenci imati brojno potomstvo. Najbolje rašlje koje se koriste za pronalaženje vode su od, pa čega drugo nego - lješnika. Vjeruje se da je Mojsijev štap(kojim je pronalazio vodu) napravljen od ovog magičnog drveta. A kad smo kod magije, i mađioničarski štapovi se tradicionalno prave od njega (pitaću Harija Potera, pa ću onda potvrditi).
Uživajte u magiji lješnika!