Gorgonzola & Hazelnut Shortbread

100 g gorgonzole, na sobnoj temperaturi
35 g ABC krem sira, na sobnoj temperaturi
115 g putera, na sobnoj temperaturi
110 g brašna
55 g gustina
1/2 kašičice soli
1/4 kašičice mljevenog bibera
80 g mljevenog pečenih lješnika

U food processor-u sameljite gorgonzolu,krem sir i puter dok ne dobijete kremastu masu.



Pomješajte brašno, gustin, lješnike, so i biber u zasebnoj posudi i sve dodajte u procesor i miksajte sve dok ne dobijete ujednačenu masu. Masu zatim preučite na plastičnu foliju, umotajte i ostavite u frižideru najmanje jedan sat (ja sam pustila da prespava, tj. prenoći).



Ako imate onaj trapezoidni kalup možete ga obložiti plastičnom folijom i masu utisnuti u njega tako smjestiti u frižider. Kad odlučite da ga ispečete, a to možete već poslije sat vremena, prvo uključite rernu na 150 C. Pleh za pečenje obložite masnim papirom (ne znam kako smo prije uopšte funcionisali bez ovoga). Na njega poslažite komade ovog tijesta koje ste isjekli na otprilike 1 cm. Odmah pecite oko 15 minuta (zavisno od rerne) dok se lagano ne zarumene.



Obzirom da sam ovaj recept našla na http://whatscookingamerica.net/Appetizers/BlueCheeseShortbread.htm malo sam se pomučila dok sam mjere dobro kovertovala, jer uistinu ne može jedna šolja (cup) olova biti iste gramaže kao jedna šolja perja . Dok sam ovo skapirala u smeću je završio priličan broj nejestivih obroka, izostaviću smajlija. Naravno, ovaj recept sam malčice modifikovala.
Autor kaže da se ovi šortbredovi mogu pripremiti i tri dana unaprijed i da se u tom slučaju čuvaju u vakumiziranim posudama na sobnoj temperaturi. Kod mene toliko ne mogu da požive!



Ovo je moja ulaznica za igru Ajme, koliko nas je! koju je prokrenula Monsoon, a domaćica nam je Jasenka sa temom orašasti plodovi i sjemenke.

Sad ko ima volje i želje neka pročita ponešto zanimljivo o mojoj omilljenoj “ludici” ( čitajte po engleski :) da vas cijeli svijet razumije – NUT) koja je u anglosaksonskom području poznata i pod nazivom filbert jer berba lješnika (u avgustu) počinje na dan svetog Filberta (Saint Filbert).
Prema rukopisu koji je pronađen u Kini, a datira iz 2838 p.n.e., lješnik se nalazi među pet svetih namirnica koje je Bog podario ljudima.
Mada ne vjerujem da je zbog toga prije 1800 godina grčki doktor Dioscorides je mislio da je pronašao lijek protiv ćelavosti koristeći ljuske pečenih lješnika.(Zamišljam Grke u bijelim odorama kako po Partenonu šetaju sa utrljanim lješnikom po glavi :))) Takođe mješavinom lješnika i bibera je liječio prehladu, a protiv kašlja je koristio med i mljevene lješnike. Ako ništa drugo, barem je ova slatka smjesa odvlačila pažnju od kašlja drugim čulima. Kad vidim koliko je on volio lješnike pomislim da možda ja nisam njegova reinkarnacija :)). Međutim nije samo on vjerovao u ljekovita svojstva lješnika. Pasta od mljevenih lješnika i smokava služila je kao analgetik u slučaju uboda škorpije, a prokuvani listovi drva lješnika su korišteni za pročišćavanje krvi (vjerovatno im je manjkalo pijavica :))). Takođe, sagorjeno drvo bi se istuklo u prah i konzumiralo protiv stomačnih tegoba.
Osim kao lijek, Rimljani su palili grane liješnika na vjenčanjima vjerujući da će tako mladenci imati brojno potomstvo. Najbolje rašlje koje se koriste za pronalaženje vode su od, pa čega drugo nego - lješnika. Vjeruje se da je Mojsijev štap(kojim je pronalazio vodu) napravljen od ovog magičnog drveta. A kad smo kod magije, i mađioničarski štapovi se tradicionalno prave od njega (pitaću Harija Potera, pa ću onda potvrditi).
Uživajte u magiji lješnika!