10.01.2011.

Krem corba od pecenih paprika



Za prvi post u 2001 neka bude nesto crveno da sluti na radost :)))
Posto je dragi puz trazio za Bozic tortu od pecenih paprika ovo je nastalo kao predivni okrepljujuci corbuljak nakon Bozicnjeg krkanluka:)))(mada ne znam da li da se smijem ili placem zbog krkaluka).Naravno od ostataka pecenih paprika koje smo napekli za 2 ovakve torte.

Znam da je sa velikim zakasnjenjem, ali koristim ovu priliku(shame on me) da Vam svima cestitam Novogodisnje i Bozicne praznike onako od srca.

Meni se ovaj moj eksperiment jako svidio, puzu nije iako obozava pecene paprike. Nema veze,smrc. Mislim da je super za zagrijati se u hladnim zimskim danima iako je vrijeme vise proljetno...


Pa da predjemo na potrepstine koje potrebne za dva doba tanjira.

20 g putera
1 glavica luka
4 cena bijelog luka
250 g ociscenih pecenih paprika
550 ml pileceg bujona
1 kasicica ljute mljevene paprike
pavlaka/mileram po potrebi

Na puteru proprziti naribanu glavicu luka i nasjeckani bijeli luk. Sve na laganoj vatri. Dodati paprike koje ste oljustili, desjemenizovali i isjeckali ugrubo. Dinstajte kratko i dodajte pileci bujon, promjesajte i pustite da se krcka 20-tak minuta.
Stapnim mikserom izmiksajte, po zelji poljutite i pustite da baci kljuc.
Kako bi ovaj krem corbuljak zadrzao svoju divnu boju, pri serviranju dodajte kasiku pavlake u sredinu. Ako dodate pavlaku direktno i promjesate izgubice se boja. Uostalom, the choice is yours.

25.12.2010.

Srecan Bozic

Svim posjetiteljima mog virtuelnog kutka,kao i mojim dragim blogerima koji danas slave rodjenje Isusa zelim
SRECAN BOZIC !
uz iskrene zelje da ga provedete u krugu onih koje volite onako kako zelite.
Puno zdravlja, srece i ljubavi!

16.12.2010.

Bezimena jela u danima posta

Vrijeme je posta po pravoslavnom kalendaru. Odlucila sam da postim. Odluka nije bila teska i nekako se sama nametnula. Odnedavno sam pocela da postim srijedom i petkom . I to je nekako samo po sebi doslo. Mozda zato sto je do sada moja mama postila, a sada zbog zdravstvenih razloga nije u stanju.
Iako pripadam pravoslavnoj vjeri ponekad imam osjecaj da vjeru dozivljavam kao samo moju licnu, tj. kao neku novu vjeru ciji sam jedini clan upravo ja. Ne volim da idem da u crkvu kad svi idu. Ponekad su ti sveti dani slicniji bogohuljenju nego bogosluzenju. Sto jedan moj prijatelj kaze:”Puna crkva onih sto cim izadju nekoga prevare!” Zaista najvise volim kad sam sama u crkvi. Tada se mogu lijepo osjecati i popricati sama sa sobom i svima ostalima :)). Vjerujem da je Bog uvijek sa nama pa i kad smo na WC solji, tako da crkva ili hram moze biti svaki dio vaseg doma, ma i omiljena klupa u parku ili pored mora moze biti vas hram. Naravno, to je moj osjecaj.

E sad, da ne bi duzila bez potrebe o mojim vjerskim osjecanjima. Ovo je samo mali uvod u par jela koja sam sama sebi spremala za vrijeme posta.
Prvo da krenemo od slanog.
Jedna stara salata u novom ruhu. Moram napomenuti da je ovo prvi put da sam crveni krompir kuvala. Sebi za salatu, a njima dvojici za pire. Nikad sladji kuvani krompir nisam jela. Svi smo se slozili, tako da to nije bila samo moja glad koja je zavijala u neslucenim decibelima.
U zdjelu na dno staviti red tanko sjecenog luka i na njega staviti krompir koji smo skuvali u slanoj vodi (moze biti vruc). Preliti sa malo maslinovog ulja I posuti garlikom :)). Na krompir opet staviti malo luka pa preliti sa majonezom i posloziti komade tune. Na tunu poslagati isjeckane kapare i suseni paradajz. Preliti sa jos malo maslinjaka i posloziti na trake rezanu zelenu salatu. Pustiti da odstoji barem malcice, koliko vam strpljenje dozvoljava.
Ovakva salata je jelo samo za sebe. Ja cak ni hleb nisam jela. Dobro, hajde priznacu da sam na kraju omazala ciniju sa jednim malim okrajkom.


3 kuvana krompira
par listova zelene salate
konzerva tunjevine u komadima(ocijedjene od ulja)
maslinovo ulje
srednja glavica crvene kapule/luka
kasicica kapara
2 susena paradajza
50 ml posnog majoneza (nikako polimark, najbolje vital/kome je dostupan naravno)
prstohvat bijelog luka u prahu


Sljedece jelo je idealno ako vam preostane spageta od prethodnog obroka ili cak od dan ranije kao sto su moji bili u ovom slucaju. Naravno ostali su poklopljeni.
Ovo ispadne na kraju kao neka vege pizza bez dizanog tijesta. Vrlo brzo i ekonomicno, i zaista vise nego zadovoljavajuce.
Ovo je bilo krstenje nove teflonske posude, tako da ovdje nema ni kapi ulja, sto takodje nije nimalo zanemarljivo.


Nego da predjem na recept. Kuvane spagete preliti sa cijelim pakovanjem pasate i cijelom povrsinom izmrviti komade tunjevine. Na tunu posluziti na rebra sjeceni luk. Sve prekriti sa ribanim sirom i posuti origanom. Peci u prethodno zagrijanoj rerni na 200 stepeni otprilike 25 minuta. Par zadnjih minuta ukljuciti ventilator da bi sir poprimio laganu hrskavost. Naravno to je za one koji imaju tu mogucnost, ja sam sa tim prezadovoljna. Posto je ovo jelo slucajno nastalo, napominjem da me je odlusevila lakoca kojom sam ga izvadila iz posude za pecenje. Ma,vidjecete sami :)



pola pakovanja bukati spageta
konzerva tunjevine
pakovanje paradajz pasate sa bijelim lukom by Podravka
srednja glavica crvene kapule/luka
200 g posnog topljenog sira
origano

Uskoro slijedi desert…

13.12.2010.

Mala FBI inspekcija kod mignonne

Lana AKA Mignonne je u moju kuhinju uplovila sa njenim keksima od kikirikija o kojima sam vam vec govorila,tj. pisala. Sada se opet udomacila sa svojim krmenadlama en papillote. Jednostavno,brzo i nadasve cisto, sto u sveopstem manjku vremena nije nimalo zanemarljivo :))).


Ovo pripremim sigurno jednom u 15 dana i svo troje uzivamo u njemu. Ono sto je ovdje bitno naglasiti je da krmenadle zaista ostaju socne pod uvjetom:
1. da je meso svjeze;
2. da je tanko isjeceno;
3. da se nakratko proprzi na tavi kako ne bi ispustilo sve svoje sokove.
Primjenjujuci ove uslove nikada nisam imala problema sa suvim krmenadlama.
Uz ovo njeno jelo kao prilog uvijek imamo neko fino povrce, ovaj put je to bio divan brokoli, a ne rijetko ga napravim sa pireom, krompir salatom.



Zaista divno jelo koje toplo preporucujem!

27.11.2010.

Proljece kad mu vrijeme (ni)je



Necu da kukam kako nemam vremena,opet. Evo dok cekam da mi se neka posna poslastica ispece u rerni, ugrabih da otkuckam par redova. Bebac je kod babe :))).
Ovaj novembar nas je odusevio lijepim danima. Prosle godine je bila tolika kisa koja nije prestajala da su nam se setnje svodile na prodavnice i supermarkete. Ove godine nam ni kisa ne moze nista jer imamo cizmice :)))) pa praktikujemo skakanje po blatnjavim baricama.
Posto radim zaista se trudim da svaki slobodan momenat posvetim njemu jer ni 4 mjeseca otkako sam pocela da radim ne mogu da se oslobodim griznje savjesti sto nedovoljno vremena provodim sa njim.
Nakon jedne duuuuuuge setnje bez kolica, dok je on spavao cvrstim snom, za tili cas sam napravila ovaj hljebic koji sam bookmarkirala jos kad je Gastrodivin blog bio pod FBI istragom.


Nista nisam mjenjala i zaista nam se kucom prosirio divan miris hljeba i prsuta tog ranog predvecerja.



Brzinski se spremi, a jede se odmah jer ko bi tome odolio. Mali okrajak sam pogustala kad sam se vratila sa posla.
Mislim da ne bi bio los ni u kalupima za muffins,probacu.

20.10.2010.

FBI Nada - Zapečene kobasice ("Toad in the hole")

Zašto me privukao baš ovaj recept. Osim jednostavnosti i relativne brzine pripreme (sve što ne iziskuje dugo klečanje pored ručka je brzo ako niste znali :))))) tu je presudan faktor bio osnovni sastojak – kobasica. Pošto moj puž obožava kobasice bilo je sjajno pronaći nešto što bi svi zajedno mogli ručati. Oni koji su htjeli da pročitaju moje blablarije znaju u kakvom smo gastronomskom raskoraku nas dvoje. Tako da je ovdje izbor bio lagan. Srećom.
Kod Nade ima predivnih stvari i kao što neko već reče šteta što je nismo istraživali kad je bilo vrijeme jagoda. Tu ima još jedan recept za rolat sa bananama koji se nadam stići spremiti (iako sam imala 2 mjeseca, shame on me) jer su oblande i rolat od banane poslastičarki top of the pop najdražeg puža. Mene su zainteresovali još i Hrskavi trokutići sa čokoladom, ali nadam se da ću ih u ovom krugu napraviti čim nabavim neke pristojne kore jer u posljednje nailazim na samo smeće.
Da se vratim na „žabicu“.
Recept sam ispratila vjerno jer smatram da je u tome poenta iako mi je moj kum Matt donio na poklon kuvaricu English traditional recipes - a heritage of food & cooking i tamo je recept mrvicu drugačiji, no i to ćemo nekom prilikom isprobati. Kad smo već kod mog kuma i žaba, prilikom njegove posjete dok sam još bila u Beogradu, cijeli grad je bio pod bilbordima bukvalnog prevoda naših poslovica i doskočica na engleski što je njega oduševilo, a i naismijalo. Naime, urbana je legenda (ne mogu potvrditi nisam bila prisutna) da je tadašnji ministar za spoljnu politiku Vuk Drašković prilikom zvanične posjete nekog stangera u želji da mu kaže da je nešto pogrešno shvatio, doslovice mu rekao: „Don’t mix grandmathers and frogs“, tj. da ne mješa babe i žabe. I taj bilbord je bio takođe vidljiv po gradu. Tako da moj Matt sad više ne govori „don’t mix apples and pears“, što bi bio ekvivalent njegovom jeziku već se odomaćio koristeći babe i žabe čak i u svojoj domovini.


Pošto sam zaboravila kupiti baterije za aparat slike je sa mobilnog. I zaista se zbog toga izvinjavam, a kao za klinac memorija full i na njemu pa sam jedva uspjela i ovo stpati u njega. Zato Vam šaljem jednu malu žabu koja viri iz rupe :))).



(Preuzeta slika sa http://www.deepblue.uk.net/site/taxonomy/term/41)

Svi smo bili srećni i zadovoljni! Hvala Nado! Tijesto mi je bilo preprepreukusno, i mislim da ćemo barem jednom mjesečno uživati u "žabici", a sa kobasicama ću još eksperimentisati.

Ovo je moja ulaznica za FBI rukavice koju je osmislila mamajac, a pod istragom je bio blog Just good food.

15.10.2010.

U zlog praseta medeno je srce

Znate već ono staru...nešto bi slatko zamutili, fali vam sastojaka, ponoć već otkucala, pa se zvjer u vama probudila. Eeeeee ovo nije takav recept. Ponoć je otkucala prije sat vremena, a ja odlučila da napravim jedan slatkiš bez jaja, ili kako autorka kaže „hard core posan“(to mi se strašno svidjelo). Da ja ne bi dužila, kad je zlo prase to sve lijepo objasnilo, smutila sam sve na brzaka. I recept sam slijepo ispoštovala.
Sluteći da je takva poslastica prilično medena kao premaz sam stavila džem od divljih borovnica, a na to sam morala malo tamne čokolade (70%) koju sam otopila sa malo putera, pa više nije bilo hard core :))). Ostavila da prenoći.
Jedva sam dočekala da ujutro omastim brke (malo paradoksalno, zar ne?). Nasula šolju hladnog mlijeka i odsjekla jedno parče koje sam namjerno ostavila bez čokolade i jedno, naravno, sa čokoladom.


Super mi je bilo i bez, ali pošto je ona čokolada gorčila divno mi se uklopila sa medenim tijestom/kolačem. I to nije sve, mom pužu se toliko svidjelo da je očas posla smazao pola. Oj radosti!!!