Paganini torta

Ova tortu moja mama uvijek traži da napravim kad zajedno pripremamo neke ručkove ili večere.I puž je obožava :). Prvi put sam je napravila kad je bebac imao mjesec dana i evo za godinu dana sam je pravila 4-5 puta. Predivno izvođenje na Cafe Chocolada blogu me je natjeralo da je napravim, mada je meni dovoljno reći samo lješnici i tu sam :)

Evo i recepta:

Kora
10 bjelanca
280 g . šećera
280 g prženih mljevenih lješnika
2 ravne kašike kakaa
mlijeko za natapanje

1. fil
6 žumanaca
1 jaje
150 g šećera
50 g čokolade
250 g puter a

2. fil
4 žumanaca
2 pudinga od vanilije
5 ravnih kašika šećera
1 vanilin šečer
0.7 l mlijeka
0.5 l tečnog šlaga

Bjelanca izmutiti u čvrsti snijeg, pa dodati šećer, pržene mljevene lješnike, kakao i sve lagano izmješati dok se ne dobije kompaktna smjesa. Pecite u okruglom plehu (spring form) (koju ste prethodno namazali puterom i posuli brašnom ili na papiru za pečenje) na 180 C. Kada se ohladi, natopiti mlakim mlijekom.

Žumanaca, jaje, šećer dobro izmiksajte, onda dodajte čokoladu i zajedno kuvajte na pari. Kada se fil prohladi dodajte puter u tankim listićima i miksajte dok se masa ne ujednači. Ostavite u frižideru.

Žumanaca, puding i šećer umješajte zajedno sa polovinom mlijeka. Ostatak mlijeka stavite da se kuva i prije nego što proključa uspite smjesu i neprestalnom mješajte dok se ne zgusne. Ostavite da se dobro ohladi. Kada se fil ohladi, dodati pola litre izrađenog tekućeg šlaga. Kratko izmiksati, ostaviti da opet „odmori“ u frižideru, pa opet kasnije miksati sve dok se masa lijepo ne ujednači.

Slagati tijesto-tamni fil-svijetli fil.
Na kraju posuti tortu sa prženim mljevenim lješnicima.

Toplo Vam je preporučujem da probate!!!

Inače ovaj recept se kao kolač može naći i na Coolinarci.

Kad je na vrbi rodilo grožđe ili krem čorba od šargarepe

Ljudi moji, ma da li je to moguće???!!!!
Oni koji su imali prilike, volje, želje da isprate moje postove upoznati su da moj puž baš i ne obožava povrće. Obzirom da bebac oooooooooobožava povrće trudim se koliko je god moguće da mu spremam ono što znam ko, kako i kad ga je posadio (ili se bar u tome uspješno zavaravam).
Elem, jedna divna gospođa iz Trebinja nas snabdjeva šargarepom koju koristimo uglavnom za sveže cijeđeni sok. Kako se bliži subota i odlazak na pijacu, a preteklo nam je ove povrćke odlučila sam da po prvi put napravim krem čorbu od šargarepe. Obzirom da sam od bundeve pravila krem čorbu, koju ja i bebac obožavamo, na sličan način sam i ovu pripremila.

Dakle, potrebno vam je:

pola glavice crvene kapule
2 velike šargarepe (220g)
1 mali krompir
550 ml pilećeg bujona
prstohvat peršuna
malo naribanog muskatnog oraščića
1 velika puna kašika kisele pavlake
2 kašike maslinovog ulja

Luk, sitno sječen, prodinstati na maslinovom ulju. Šargarepu koju ste isjekli na kolutiće i krompir isječen na kockice dodajte luku i dinstajte kratko i malo podlijte sa bujonom.Pustite par minuta da se tako dinsta pa uspite preostali bujon. Kuvajte oko 40' na laganoj vatri, poklopljeno. Kad šargarepa i krompir omekšaju, skinite za vatre, dodajte peršun i umutite štapnim mikserom.Dodajte pavlaku i još malo izmiksajte da se bolje sjedini. Na kraju dodajte svježe naribanim muskatni oraščić.

Ovakva čorbica je prilično gusta, ali mi tako volimo, ako to sa vama nije slučaj dodajte još malo bujona. Od ove količine dobijete 2 i po tanjira, tačnije 2 za odrasle osobe i jedan za bebu.
Primjetićete da nema ni soli ni bibera jer sam već imala bujona od domaće koke koji je začinjen tako da ništa tu nisam dodavala. Ukoliko nemate, sigurna sam da možete bujon zamjeniti sa pola kocke povrtne kocke koju spremite sa pola litre vode.

Bebac je svoje radosno pojeo, kao i ja.



Ostao je još jedan tanjir. Kad je puž stigao poslije raporta šta i kako je bebac proveo dan, ja mu ponudim da proba malo čorbe, ali mu prije toga nisam rekla od čega je. Čulo se samo dugo:"Mmmmmmmmmm!" Da li Vam uopšte trebam opisati svoju sreću??? I istovremeno potvrdu Marfijevog zakona da baš ima samo jedan preostali tanjir čorbe, a puž bi htjeo još?



I tako, danas je kod nas bio dan kad je na vrbi rodila šargarepa...

Polpete na način sandre5

Evo jedan u nizu "brzih, a svi siti i zadovoljni" ručkova. Recept je sa Coolinarke od članice sandra5. Po meni recept je sjajan, ne iziskuje puno vremena i može se spremiti na zdrav način jer se ne prži u ulju već se peče u rerni. I sve sastojke uvijek imate u kuhinji. A prilozi uz ovo su mnogobrojno raznoliki :).
Moje izmjene su sljedeće:
1. uglavnom koristim mljevenu junetinu ili mljevenu mješavinu junetine i svinjetine;
2. pošto ne konzumiramo Zdenku i slične trokutiće, koristim bilo koji tvrdi/polutvrdi sir koji se fino topi.
I to je to.
Uglavnom spremim to negdje oko podne, prekrijem plastičnom folijom i držim u frižideru 2-3 sata kad obično spremam ručak. Pleh ne uljim, nego stavim papir za pečenje.
Ono što se meni ovdje najviše sviđa je to što mi mljeveno meso bude fino rastresito, a ne kao sredina hleba koja se nosi na ribanje/pecanje.

Pesto kringel

Nedavno sam pravila Kringel prema receptu od mamajac, ali u svojoj izvedbi sa mojim „najomiljenijim“ pestom. Davno još sam usnimila ovaj hlebić, ali pošto nisam vična pravljenju tijesta, a u receptu se još potražuje mlijeko u prahu, nešto me tu malo isprepadalo(neuspjeh, naravno). Tehnika motanja u oba recepta je veoma slična, da ne kažem ista, pa sam se odlučila za kringel. Pošto sam već par puta pravila tijesta po Majinom receptu i nisam imala nikakvih problema, odlučila sam probati i ovo.
I u ovom receptu sam koristila italijansko brašno tip 00 (koje sam počela lagano da lagerujem i stavljam i gdje treba i gdje ne treba) koje mi se pokazalo genijalno. Recept za tijesto sam slijepo slijedila i nije bilo nikakvih problema.





Na kraju sam dobila ovu ljepotu.



Napomenuću da sam recept za tijesto prepolovila jer jedino ja u kući jedem pesto od nas troje.
Ja sam ovim tijestom prezadovoljna jer je tako bilo hrskavo spolja, a mekano unutra i uprkos neposlušnoj rerni zadovoljna sam kako se ispeklo.

Jednoj gospođi

Poštovana,

zaista ne znam šta Vas je na mojim stranicama toliko zaprepastilo da ste našli za shodno da mog tatu uznemiravate bez potrebe. Ako se već smatrate takvim prijateljem porodice i želite da mu ukažete na nedolično ponašanje njegove kćerke, mogli ste meni da ostavite komentar ili pošaljete e-mail, pa čak i anonimno, i da Vam ja neke stvari pojasnim.
Priča i naslov "Gastronomsko paradoksalni okimoron" ni u kom slučaju ne vrijeđa moga supruga. Doduše nisam sigurna da li Vi ovdje neke pojmove uopšte razlučujete? Kada već umijete da koristite internet onda "proguglajte" svaki termin posebno, pa ponovo pročitajte tekst, jer ste vi sigurno pomislili da ja ljubav mog života i predivnog tatu mog djeteta nazivam "moronom". Ne znam inače šta drugo bi se tu moglo smatrati za neprimjerno. Zaista ne vidim ništa loše u tome što sam opisala svoju želju da obradujem svog muža jednim jelom kao i razočaranje kad mu se nije svidjelo.Možda se to Vama nikad nije desilo? Čestitam onda!
Što se tiče postavljanja fotografija MOGA djeteta na MOM blogu, to je samo MOJA stvar i zaista ne smatram da su neprimjerene. A fotografije moje mame i moga brata, također ne smatram uvredljivima, kao ni priču koja je prati, na što se također skrenuli pažnju.
Sreća je da su moji roditelji divni i savremeni ljudi te smo se na kraju svemu nasmijali.
Vi i dalje uživajte vireći u ovaj divni svijet svih onih koji dijele svoju ljubav prema hrani, porodici i životu.