04.05.2010.

Jednoj gospođi

Poštovana,

zaista ne znam šta Vas je na mojim stranicama toliko zaprepastilo da ste našli za shodno da mog tatu uznemiravate bez potrebe. Ako se već smatrate takvim prijateljem porodice i želite da mu ukažete na nedolično ponašanje njegove kćerke, mogli ste meni da ostavite komentar ili pošaljete e-mail, pa čak i anonimno, i da Vam ja neke stvari pojasnim.
Priča i naslov "Gastronomsko paradoksalni okimoron" ni u kom slučaju ne vrijeđa moga supruga. Doduše nisam sigurna da li Vi ovdje neke pojmove uopšte razlučujete? Kada već umijete da koristite internet onda "proguglajte" svaki termin posebno, pa ponovo pročitajte tekst, jer ste vi sigurno pomislili da ja ljubav mog života i predivnog tatu mog djeteta nazivam "moronom". Ne znam inače šta drugo bi se tu moglo smatrati za neprimjerno. Zaista ne vidim ništa loše u tome što sam opisala svoju želju da obradujem svog muža jednim jelom kao i razočaranje kad mu se nije svidjelo.Možda se to Vama nikad nije desilo? Čestitam onda!
Što se tiče postavljanja fotografija MOGA djeteta na MOM blogu, to je samo MOJA stvar i zaista ne smatram da su neprimjerene. A fotografije moje mame i moga brata, također ne smatram uvredljivima, kao ni priču koja je prati, na što se također skrenuli pažnju.
Sreća je da su moji roditelji divni i savremeni ljudi te smo se na kraju svemu nasmijali.
Vi i dalje uživajte vireći u ovaj divni svijet svih onih koji dijele svoju ljubav prema hrani, porodici i životu.

10 коментара:

  1. 9Ajde, zar je i to moguće? Ono što je bitno je da tvoji razumiju šta si željela reći i da tvoj dragi to razumije i doživljava kao šalu. Pozdrav i ne daj se...

    ОдговориИзбриши
  2. Svijet je pun smiješno glupih ljudi, ti samo slijedi svoj put.

    ОдговориИзбриши
  3. Ovo mi je prvi glas da se malograđansko "dušebrižništvo" prenijelo i na blogove i da netko ima potrebu komentirati, ružno, ono što na blogu piše. Ako ti se ne sviđa, ostaviš komentar ili više nikada ne posjetiš taj blog. I tu je kraj priče. Znači, profesionalne tračerice ne mogu bez starih fazona ni kada se medij promijenio. Nevjerojatno! Svatko od nas otkriva onoliko privatnosti koliko to sam želi, a tko sam ja da sudim o bilo čijoj privatnosti? Od kuda mi pravo? Zašto? Ah, neke gadne navade izgleda da se nikada neće promijeniti. Ali, baš te briga, piši kako ti srce kaže, meni su tvoji postovi baš zgodni jer znam da su iskreni i bez prenemaganja.

    ОдговориИзбриши
  4. Bože svašta, stvarno svakakvih ljudi ima. :(

    ОдговориИзбриши
  5. Ne mogu vjerovati! Zar još ima ljudi malih, sitnih duša?!
    Zar ih život nje naučio gledati svoja posla? Ja tim uvijek kažem: "Uza se, niza se i glavu preda se"!
    A ti draga moja, radi kao i do sada što si radila i uživaj!

    ОдговориИзбриши
  6. A ljudi moji!
    Taman čovjek iliti žena ;), pomisli da ga više ništa ne može iznenaditi....kad :( Nije za vjerovati na što sve ljudi energiju troše i koliko ih živi tuđe živote i što reče Κάθαρσις, preselili su se i u virtualu. Netko ti je, po svemu sudeći, gadno zavidan!
    Prst u uho i zviždi. Tko god je bio proživjeti će svoj život kao jadna ljudska karikatura.
    Ono što je važno jest da se ti ispravno razumiješ sa svojima.

    ОдговориИзбриши
  7. Ahhhhhh, na žalost, tek ćeš ti blogovanjem doživeti sve i svašta.
    Na žalost :( Ja sam zato zatvorila komentare, pa ih što se kaže, "ručno" odobravam.

    ОдговориИзбриши
  8. Svakavih ljudi ima, ali ne daj se, nemoj da te uznemiravaju gluposti. Piši i dalje jer imaš dara, ja uživam čitajući tvoje postove, kao što se sjećaš pratim te već duže vrijeme!

    ОдговориИзбриши
  9. O cemu se radi...? Ja nisam procitala taj tvoj post 'Gastronomsko paradoksalni okimoron' i ne mogu ga naci.
    Svejedno cudno mi je da se neko nadje pozvan (i prozvan) da kontaktira tvoga oca zbog posta na blogu (!!!!)...svasta!
    Ne nerviraj se:) rado te citamo svi!

    ОдговориИзбриши