Lažna Torta della Nonna

Dugo (oko 2 godine) već mjerkam ovu tortu i konačno sam je napravila, ali bez pinjola jer ih nemam. Zato je lažna. I spremam se 2 godine i još ne nađoh pinjole, šmrc :(. Osjećam se kao u onom vicu:
Preko 7 gora i 7 mora i 7 pustinja i 7 planina i 7 provalija i 7 brda i 7 šuma i
7 ravnica i 7 pašnjaka i 7 rijeka zivio jedan zmaj.
Probudi se jedno jutro i reče:
-A u pičku materinu,gdje i ja živim.
U mojoj nedođiji sam nedavno naišla na fino italijansko brašno tipa 00 i to je bio glavni katalizator ovog mog današnjeg poduhvata.

Ovu divotu sam vidjela na Café Chocolada istovremeno kad sam vidjela i Paganini tortu koja me je raspametila kao i moju bližu i dalju okolinu. Kako sam Paganinija dosljedno ispratila i (po meni) bez mane ga napravila, odlučila sam da to bude i sa ovom poslasticom, i bez mane i dosljedno : ). Naravno želje su jedno, a mogućnosti drugo. Sa filom nisam imala nikakvih problema. Na vruće lizanje :)) bio je SAVRŠEN!!! Tijesto sam umutila bez ikakve muke negdje oko 17 h. Znala sam da ću ga razvaljati tek, kako bi moja mama rekla, "kad svi čavli poč'nu", tj. kad bebac ode na zasluženi odmor, dakle oko 21h. Unaprijed uzbuđena vadim tijesto da ga razvaljam, a ono malo mekše od dijamanta, dakle pretvrdo. Ajde, srećom mrvi se, pa sam ga utapkala u kalup. Od ostatka tijesta sam napravila mala sunca jer je to ipak "slice of Tuscan sun" i mrvice koje sam svuda rasula :). Ako neko ima ikakvu ideju zašto se to dogodilo zamolila bi da mi se objasni!



Ne znam samo zašto uopšte gledam koliko se sati ili minuta nešto peče kad moja (tačnije rečeno od moje gazdarice) samovoljna rerna neće to ni da čuje. Čujem ja opojan miris tijesta prerano, već poslije 20' i zaletim se (a taman sjela jer sam porasklanjala sudove), kad imam šta da vidim - rubovi se već lijepo zapekli. Naravno, zatim malo podignem žicu od rerne i poput profesora Baltazara počnem šetati po kuhinji. Ubrzo i prebrzo je bilo gotovo. Evo je hladi se na prozoru i čeka puža da je načnemo.



Prenosim vam recept preveden sa engleskog:

Tijesto:
300 g glatkog brašna tip 00
½ kesice(8 g) praška za pecivo
120 g putera
170 g šećera
1 jaje
1 žumance
prstohvat soli
naribana korica limuna

Fil:
0.75 l mlijeka 3,5-3,8%
200 g šećera
8 žumanaca
50 g glatkog brašna
1 paket vanilin šećera (14g) ili 1 štapić vanile
1-2 kašike gustina
naribana korica od pola limuna

Prvo pravimo fil. Stavimo mlijeko, koricu limuna i vanilin šečer/štapić vanile do tačke ključanja. U međuvremenu, pjenušavo umutite žumanca i šećer, a zatim dodajte brašno. Fil treba biti veoma gust,ako vam to ne pođe za rukom dodajte kašiku gustina.
Umješajte žumanca sa provrelim mlijekom, smanjite temperaturu i miksajte oko 10’ pazeći da ne bude grudvica. Ostavite da se ohladi i onda ga stavite malo u frižider.
Prosijte zajedno brašno i prašak za pecivo i dodajte im omekšali puter, koricu limuna, jaje, žumance, šećer i so. Oformite tijesto, napravite loptu od njega i ostavite u frižideru najmanje 60’.
Razvaljajte 2/3 tijesta i smjestite u pleh za pečenje koji ste obložili masnim papirom. Uspite fil. Od ostatka tijesta ili napravite neke zvjezdice i poslažite ih preko fila ili jednostavno samo ostatkom prekrijte fil. Pospite pinjolima i pecite 40’ na 180 C. Kada se skroz ohladi pospite šećerom u prahu.

Gorgonzola & Hazelnut Shortbread

100 g gorgonzole, na sobnoj temperaturi
35 g ABC krem sira, na sobnoj temperaturi
115 g putera, na sobnoj temperaturi
110 g brašna
55 g gustina
1/2 kašičice soli
1/4 kašičice mljevenog bibera
80 g mljevenog pečenih lješnika

U food processor-u sameljite gorgonzolu,krem sir i puter dok ne dobijete kremastu masu.



Pomješajte brašno, gustin, lješnike, so i biber u zasebnoj posudi i sve dodajte u procesor i miksajte sve dok ne dobijete ujednačenu masu. Masu zatim preučite na plastičnu foliju, umotajte i ostavite u frižideru najmanje jedan sat (ja sam pustila da prespava, tj. prenoći).



Ako imate onaj trapezoidni kalup možete ga obložiti plastičnom folijom i masu utisnuti u njega tako smjestiti u frižider. Kad odlučite da ga ispečete, a to možete već poslije sat vremena, prvo uključite rernu na 150 C. Pleh za pečenje obložite masnim papirom (ne znam kako smo prije uopšte funcionisali bez ovoga). Na njega poslažite komade ovog tijesta koje ste isjekli na otprilike 1 cm. Odmah pecite oko 15 minuta (zavisno od rerne) dok se lagano ne zarumene.



Obzirom da sam ovaj recept našla na http://whatscookingamerica.net/Appetizers/BlueCheeseShortbread.htm malo sam se pomučila dok sam mjere dobro kovertovala, jer uistinu ne može jedna šolja (cup) olova biti iste gramaže kao jedna šolja perja . Dok sam ovo skapirala u smeću je završio priličan broj nejestivih obroka, izostaviću smajlija. Naravno, ovaj recept sam malčice modifikovala.
Autor kaže da se ovi šortbredovi mogu pripremiti i tri dana unaprijed i da se u tom slučaju čuvaju u vakumiziranim posudama na sobnoj temperaturi. Kod mene toliko ne mogu da požive!



Ovo je moja ulaznica za igru Ajme, koliko nas je! koju je prokrenula Monsoon, a domaćica nam je Jasenka sa temom orašasti plodovi i sjemenke.

Sad ko ima volje i želje neka pročita ponešto zanimljivo o mojoj omilljenoj “ludici” ( čitajte po engleski :) da vas cijeli svijet razumije – NUT) koja je u anglosaksonskom području poznata i pod nazivom filbert jer berba lješnika (u avgustu) počinje na dan svetog Filberta (Saint Filbert).
Prema rukopisu koji je pronađen u Kini, a datira iz 2838 p.n.e., lješnik se nalazi među pet svetih namirnica koje je Bog podario ljudima.
Mada ne vjerujem da je zbog toga prije 1800 godina grčki doktor Dioscorides je mislio da je pronašao lijek protiv ćelavosti koristeći ljuske pečenih lješnika.(Zamišljam Grke u bijelim odorama kako po Partenonu šetaju sa utrljanim lješnikom po glavi :))) Takođe mješavinom lješnika i bibera je liječio prehladu, a protiv kašlja je koristio med i mljevene lješnike. Ako ništa drugo, barem je ova slatka smjesa odvlačila pažnju od kašlja drugim čulima. Kad vidim koliko je on volio lješnike pomislim da možda ja nisam njegova reinkarnacija :)). Međutim nije samo on vjerovao u ljekovita svojstva lješnika. Pasta od mljevenih lješnika i smokava služila je kao analgetik u slučaju uboda škorpije, a prokuvani listovi drva lješnika su korišteni za pročišćavanje krvi (vjerovatno im je manjkalo pijavica :))). Takođe, sagorjeno drvo bi se istuklo u prah i konzumiralo protiv stomačnih tegoba.
Osim kao lijek, Rimljani su palili grane liješnika na vjenčanjima vjerujući da će tako mladenci imati brojno potomstvo. Najbolje rašlje koje se koriste za pronalaženje vode su od, pa čega drugo nego - lješnika. Vjeruje se da je Mojsijev štap(kojim je pronalazio vodu) napravljen od ovog magičnog drveta. A kad smo kod magije, i mađioničarski štapovi se tradicionalno prave od njega (pitaću Harija Potera, pa ću onda potvrditi).
Uživajte u magiji lješnika!

Homemade kikiriki puter

Barem kod nas je kikiriki puter, po mom mišljenju, besramno skup. Ja ga relativno često koristim i morala sam pribjeći alternativnoj metodi snalaženja :). U većini recepata za homemade varijantu koje sam srela traži se ovakav ili onakav kikiriki. Ovo je najjednostavnija varijanta za koju dobijate sjajan proizvod bez imalo muke.

Potrebno vam je:

100 g pečenog (prženog) slanog kikirikija (znači najobičniji slani koji koristite za grickanje)
1 puna supena kašika meda
1 supena kašika ulja



Sve lijepo ubacite u stick blender ( ili food processor) i sameljite dok ne dobijete glatku masu. Ja volim kad mi puter ispadne skroz gladak, ali po želji, vi ga možete ostaviti da bude malo crunchy.
Ukoliko ga odmah ne koristite, čuvajte ga u staklenoj tegli do sljedeće upotrebe.

Napomena
Isprobala Gaga kojoj se zahvaljujem na ukazanom povjerenju!

FBI rukavice Gastro diva - Topla čokoladna torta

Ne pada mi napamet da nekome držim slovo šta i kako treba da jede, a ne volim ni kada to meni neko radi. Muku mučim sa kilažom pa, da se ne lažemo, cijeli život. Nekada me nije bilo briga jer sam uvijek furala neki svoj fazon (osim kad bi se zaljubila- onda bi se “prejela” i od pola kiselog krastavca), ali posljednih godina mi je stalo (o medicinskoj strani medalje nećemo da govorimo). Sada, kada moj sin ima godinu dana, sve više mi pada na pamet moj brat koji je najviše na svijetu volio da mu mama dođe u školu. Poslije bi ga svi salijetali da mu kažu kako mu je mama lijepa. To bi ga ispunilo neviđenim ponosom. I sama sam bila takva. Danas baka ima skoro 55 godina i super je fit (ja embrion sam sve naravno pokupila od tate). Da vam pokažem baku i njenog ponosnog sina.



Ovo sve sam iskuckala (da ne kažem napisala jer bi lagala :) jer želim i ja da vidim to u očima moga sina. Trudim se koliko mogu (mada znam da mogu i više). Ja jednostavno obožavam da jedem, obožavam da kuvam, obožavam sve vezano za kuhinju (ne uključujući čišćenje i slično), obožavam da tražim po netu divne recete, ma da ih vidim pa makar ih nikad ne napravila, obožavam da kupujem kulinarske časopise i mozgam po njima.
Pošto sam sad između dijeta ( ovo zvuči kao da sam “between jobs”) dajem sebi oduška, vidjećete iz priloženog, ako niste zaključili iz naslova. Od davanja sebi oduška sam se sva napuhala, umjesto obrnuto. Ali znate šta, počinjem od ponedeljka :)))))))

Da se vratim na temu. Ovaj mjesec u okviru FBI Rukavica koje je pokrenula mamajac istražujemo Gastro divu i ovo je moja ulaznica.
Cijeli blog sam lagano pregledala kad god sam sjela za kompjuter i uživala u, uglavnom, dalmatinskim delicijama. Za to vjerujte treba vremena jer je njen opus obiman. I tako sam otvorila bookmark folder i dodavala. Ovo što ću vam danas predstaviti je nešto što je na nju ostavilo utisak, i čak je ovu deliciju spominjala i kasnije praveći neke druge čokoladne poslastice, pa smatram da bi je bio grijeh ne isprobati. Možda Gastro divu čokolada asocira na nekog "čokoladnog" crnca kojeg toliko priželjuje :), a odgovor na to zna samo Ona :).

Njeno visočanstvo Topla čokoladna torta



Veoma jednostavna i brza za napraviti. Jedino sto sam izmjenila je:
- što sam dodala 50 g čokolade sa kajen (cayen) paprikom (umjesto 50 g mliječne) jer obožavam ovu čokoladu (kojom me ponekad snabdije moja najdraža tetka- kažem "ponekad" jer mi je ukunula tu beneficiju dok se malo ne dovedem u red, šmrc )
- brašno koje sam stavila je brašno TIP 00 (italijansko GLATKO brašno). Razlog? Prosto sam ga morala isprobati!
Torta se napuhala, ali je tokom hlađenja malo spala (mislim da je to normalno jer nema šta da je drži, obzirom da idu 2 kašike brašna). Mislim da sam je prepekla za pet minuta, ali za to je kriva moja rerna koju nikako da savladam.
Ovo je jedna prava čokoladna bomba (baš me čudi obzirom na sastav :))) i treba je ponuditi iskrenim obožavateljima čokolade. Jako zasitna i sama sebi dovoljna. Pravila sam je, naravno, uveče i probala je jedno pola sata poslije izlaska iz rerne i bila mi je prejaka. Ali ujutro je bila savršena. Meni lično je šlag nepotreban, ali mislim da bi jedna kugla sladoleda od vanilije uz nju išla savršeno. Sljedeći put ću probati da dodam malo ljute paprike u prahu jer mi se svidjela ta blaga nota koju sam osjetila, pa mislim da bi još malčice bilo perfect. Obzirom da je puž bio raspamećen ovom poslasticom, često će se naći na našem stolu.

Keksičići sa maslacem od kikirikija by mignonne

Pošto je moma mama postila cijeli post, odlučila sam da je počastim sa jednim posnim slatkišem koji mi je zapao za oko, a pronašla sam ga u časopisu "Hrana i Vino", specijalno izdanje "Internet@lije", a pravila ga je Mignonne. Ove divne kekse sam pronašla i na Coolinarci, sa razlikom što se tu nalaze u "mrsnoj" varijanti.
Ono što sam izmjenila (u odnosu na recept sa Coolinarke) je:
- stavila sam ukupno 5 kašika smeđeg šećera i 1 kesicu burbon vanilin šećera
- izbacila sam jaje
- nisam ih "umočila" ni u kakvu čokoladu, tj. ostale su gole :))
Iako sam podesila rernu na 180, kako Mignonne savjetuje, moji keksići su bili gotovi dok sam rekla KEKS! Naravno, moja stara rerna nije nikakav parametar za pečenje, ali čisto da napomenem jer mi je prva tura završila u smeću, jer sam se ja oslonila na svoju rernu (100-ti put me izdala, valjda ću skapirati više:)))
Inače, tijesto sam smiksala tokom bebcove poslijepodnevne dremke i ostavila ga zamotanog u prozirnoj foliji do večeri kad je bilo moguće nešto peći. On prosto rernu obožava da otvara, pa da ja ne bi doživljavala nepotrebne stresove, sve radnje koje iziskuju rernu ostavljam za vrijeme kad on ne može da joj se primakne i poljubi njeno vruće staklo.
Keksi su oduševili prvo mene, a potom mamu koja je pojela pola kutije uz kafu i lijepo me zamolila da joj ih ne pravim više, ako joj mislim dobro :)))



Naravno, ubrzo je uslijedila repriza jer je moja najdraža tetka došla za Uskrs da nas posjeti i mama je odmah predložila da ih napravim za nju jer će joj se bez sumnje svidjeti. Za nju sam ih napravila duplu dozu u različitim oblicima i to je bila premijera mojih modlica :))



Ovi keksi me podsjećaju na Filbi kekse samo bez punjenja, pa svi koji ga vole, kao i oni koji žele da ga probaju, neka ga naprave sebi i svojim najdražima. Svi mi Vam ih toplo preporučujemo!

Integralni banana hleb by mamajac

Nikad nisam pravila ništa sa integralnim brašnom. To i nije neko čudo obzirom da mi tijesta ne idu baš od ruke.Sad je bilo na nekoj akciji u marketu i ja sam ga uzela da vježbam :) Neverending bookmark folderi prepuni svega što čini mi se neću stići isprobati ni da imam života dva. Tražim nešto skromno (čitaj:jeftino) što bi nam uspješno okupiralo nepca. Barem moje i bebcovo (puž excluded). Dok sjedim za spravicom, podižem pogled i vidim tri banane, tri siraka tužna bez igđe ikoga svoga koje niko neće.
Satima kasnije ugledah Integralni banana hleb. Sreći mojoj kraja nije bilo :))) Krenuh u avanturu sa integralnim brašnom. Naravno moj mali pomoćnik je sve budnim okom nadgledao i malo se pobunio kad sam mu otela njegove čokolade.



Jedinu izmjenu koju sam napravila je da sam dodala burbon vanilin šećer, naravno :), zatim sam odustala od ukrašavanja bananama (nisam ih više imala) i umjesto čokolade za kuvanje sam dodala od bebca otete čokolade "Najljepše želje". Moram da dodam da egzatna informacija o količini kaše od banane je vjerovatno krucijalna za ovaj recept, da sve ne bi bilo gnjecavo. Mamajac se potrudila i ovo nam je bilo preukusno. A ova čokolada se pokazala predobrom jer je bilo odlično naletjeti na nju :)))) Experiment uspjeo,zamorčići preživjeli. Ja i bebac smo pojeli pola, a pola smo odnijeli djedu da ima ujutru uz čaj. I pobrali komplimente, a traži se repriza :))

Hristos Voskrese i Srećan Uskrs!

Svima koji slave ovaj hrišćanski praznik želim puno zdravlja i punih viljuški!